Moje pjesme
Zakorači u prazninu
Zakorači u prazninu
Iz nje izvire sve
Budi prazna duha
S jasnom namjerom što želis
Svijet ti nudi svoje jagode na dlanu
Svijet trazi načine da te obdari blagom
Svijet je ogledalo tvog duha
Ono si što u njemu vidiš
Hrabro istupi iz plašljivog sebe
U nove prostore ljudskih duša
Ne boj se iskri iz očiju drugih
Kad te dirnu nećeš biti isti
Prigrli nesigurnost
Kao utočiste zemlje
Sve se ionako stalno mijenja i ruši
Iskorači iz praznine
Ona je tvoje nebo
Iza plavetnog svoda
Mistične zvijezde
28.05.2007. Velden, Austrija
***
Rasprsnut kroz vasionu
Razgovaram sa zvijezdama.
Moj je život kozmički.
Ptice i roza plavo nebo u visini
Moja su draga
I moji najdraži filmovi
S trenutkom ovim kao filmskim platnom.
Često pogađam glavni zgoditak
Centar što se zove
Sadašnji trenutak
U kojem mi tvoj lik
Donosi titravu bol
Neispunjene ljubavi.
Vidim ništa ne pomaže.
Spremila si me u pretinac
Svoje braće i sestara
I ja te molim da me izvadiš odatle
I staviš u ormar svojih ljubavnika.
Jer želim s tobom šaputati u noći,
Osjetiti tvoj dah na svome uhu,
Zaspati opijen mirisom tvoje kose,
Okusiti slanost tvoje kože.
U noći stežem jastuk i pokrivače
Dok se moje tijelo samo grči za tobom.
Da li ću moći izdržati do kraja noći
Bez tvog nježnog poljupca u trbuh i prepone.
I Molim te
Nemoj me smjestiti nigdje.
Ja sam nitko.
Samo nakupina zapaljenih elektrona
Što luduju brzinom svjetlosti
Stvarajući tkiva, organe i kosti.
Ja sam vjetar što pomiče
Trstiku nad vodom
I zemlja na kojoj ona raste.
Ja sam dah koji udišeš
I zrak koji će udisati milioni iza mene.
Ja jesam brat zvijezdama
I sestra kozmičkoj prašini.
Ona je u meni, ta voda od kometa
I želi nazad u prostranstva noći bezdane,
Tako sigurne i meke.
Bože,
Uzmi ovu bol
I podijeli ju sa mnom
Jer ona je rekla:
«Ti nisi taj.»
Došla je bez najave
I ja nespreman za obranu
Položih oružje.
Sad robujem bez okova
I pamuk koji berem gutam od muke.
U ovome svijetu
Neuzvraćena ljubav
Kazna je paklena.
Ima li goreg nego kad se
Tvoje oči spremne za ekstazu
Sretnu sa suhim očima
Onog koga voliš.
Za Irju, 18. 03. 2002. Svemir
***
The Doors of the Body
Of Cosmic Mother
I give myself to you
I dive into you
The Lover of All
The Giver of Everything
The Emptyness before the Dawn of the Stars
I travel with my wound
Into you, through you
Before the Eyes of Mystery
In the Vastness of Love.
For Tamara, 10. Oct. 2004., Fuzine, Autmn 5 Rhythm Dance
***
Nebo je gorjelo
Nebo je gorjelo
Kao putokaz
Eksploziji usana
U kišnoj noći
2004.
***
Gdje si ti
Jos uvijek ptice pjevaju
I trešnje se crvene
U to jutro
I ljudi idu na posao
I gavrani se glasaju
U to slijepo jutro
I brodovi se spremaju
Na otvorene pučine
I vlakovođe otpremaju
Prve kompozicije
I crkvenjaci pozivaju
Na prve milodare
A studenti sanjaju
Svoje diplome
U to sivo jutro
A gdje si ti
A mi, gdje smo mi
I da li smo ikada bili
Jer nikada nećemo bit
U to jutro
I dok generali
Nove ratove spremaju
A političari nove spletke
Tvoj lik se nadvija
Nad mnom
U oblicima
Nove umjetnosti
I da li smo ikada bili
I da li ćemo ikada bit
2004.
***
Tvoj miris
Tvoj miris me opija
Nakon što si otisla
I sa blaženim izdahom
Uranjam u san
Slijedećeg jutra
Te osjećam na košulji
Poput cvijeta
Koji nema peteljke ni listova
I onda na tisuće
Šarenih latica poleti
Iz mojih grudiju prema nebu
I svaka nosi po jednu sliku
Naših svetih poljubaca
I dok mi fali tvoj zagrljaj
Tvoj miris me opija
Jer ne znam nikada
Dal bit će nas sutra
2004.
***
Ravna crta
Ravna je crta
Tvoje linije srca
I pištavi ton otkucaja
Ništa ne pomaže
Uređaj za reanimaciju
I nek me odnese
Sveta rijeka
Kao pepeo
Nakon spaljivanja
U novi život
Gdje ti i ja
Rođeni smo istih godina
A ljubav nema granica
Ni godina, ni oblika
I živi preko života
S onu stranu bivanja
I sad čekam u nebesima
Da nam se poklopi sudbina
Jer brana tvog srca
Još uvijek je spuštena
2004.
***
Srpanjska zima
I opet se otvorio
Prozor u Tajnu
Poput zvijezde
Koja eksplodira
I nestane u kozmičkom prahu
Svud kud pogledam
Vidim tebe
Kroz bolnu prizmu
Tvoje smrti
Da, smrti.
Jer kako nazvati to
Da nestala si iznenada
Baš kao što si i zaiskrila
Poput zlatnog mozaika na stropu hrama
Ti si ostala u svom svijetu
A ja ostao sam sam
O tako je predugačak
Život u tami
Gdje ne gore baklje srca
A prekratki su izleti
Na Himalaju
Ekstatičnih zanosa ljubavi
Ma samo te volim
I nedostaješ mi
Kao što obali nedostaje plima
I želim te vidjet
Zagrlit na kratko
Da znam da nije došla srpanjska zima
2004.
***
Dan kad smo se trebali sresti
Taj dan kad smo se trebali sresti
Nije došao
Ostala je rupa u vremenu
Ispunjena jezerom iz očiju
Naše su orbite
Promijenile smijer
Ti si ostala zavodljiva planeta
A ja izgaram kao kometa
U tamnim prostranstvima svemira
Ovaj dan kad smo se trebali sresti
Ne prolazi
Ostala je stalnost nedostajanja
Ispunjena praznim zagrljajima
Naše su barke promijenile smijer
Ti si na putu do sretnog otoka
A ja se borim s olujama
U tamnim prostranstvima svemira
I zato ne žuri
Ti s gejzirom u očima
Dopusti da strahovi prodju
I ne učini pogrešan korak
Jer ponor je blizu
Svud oko tebe
A jednom kad padneš
Proživi sekunde
Do kobnog udarca
Kao da su život cijeli
Jer bolje je samo 7 dana ljubavi
Od predugog života, a bez srca
2004.
***
Sunčana haljina
Zasjala si u mom snu
Sunčanom haljinom
Napokon si otkrila
Tko si zapravo
Nisam te prepoznao
Dok si me ljubila
Likom zbunjene djevojke
I kao poraženi faraon
Ja sam te izgubio
Taj zlatni disk
Svjetlosnih ruku
I sad si otišla
tamo gdje i pripadaš
na najvišu točku na nebu
I dok moje tijelo gladuje
Za tvojim mirisom
A usne se grče
Bez tvojih poljubaca
Ti mi se smijes
Sunčanim perlama
I zrakama sušiš mi suze
I znam
Više te ne mogu izgubiti
Sve dok postoji orbita
Ovog plavog i zelenog planeta
Jer tvoje me duge
Zadirkuju igrom
Skrivenih boja Božje ljubavi
Iz tvoje sunčane haljine
2004.
***
Sakrij svoje svjetlo
Sakrij svoje svjetlo
Od pogleda drugih
Zaljubljeni
Tvoju ljubav
Nitko ne može razumijeti
Čak ni ona za kojom goriš
Raspolovi svoje srce
Da nitko ne otkrije
Koliko je vode u tvom oceanu
Kao lovački pas
Posveti svoju sunčanu pažnju
Skrivenim poslasticama
Trajnog čekanja
Pred vratima srca
Svoje najdraže
2004.
***
Vječne žrtve, vječne prevare
Vječne žrtve,
vječne prevare
To smo mi svi
Veliki i mali
Neznani i znani
Kraja nikad nema
Niti će ga biti
A jednom ćemo to
Svi naučiti
Čudovišta neka
Igraju se s nama
Kao sa slabo
Napumpanim loptama
Puštaju da sve teče
Svojim tokom
Ali ipak nas prate
Svojim moćnim okom
Pa nekad uskoče
Život spasu
Ili moć jaku daju
Da bi ljudi mogli
Stvarat graju
Ta velika ludnica od svijeta
Bit će uvijek njihova
Prva i zadnja meta
Koju oni dobro gađaju
A žrtve mnoge padaju i padaju
Ali ja sam ih uhvatio
U svojim bilješkama
I više ih neću pustiti
Tako lako
Okrenut ću
Njihove debele glave naopako
I tad će mi otkriti sve velike tajne
I nestat će njihove
Prevarantske drame
Oduvijek na ovoj
Planeti živim
I svojim poljima crnim se divim
I zato znam
da nestat ne mogu
I ne želim se klanjat
nepostojećem Bogu
Koji u meni stalno čuči
I svaku noć me muči
Cijela ta gužva
Vrti se u krug
I tu se ne zna
Tko je kome drug
Samo cvijeće ostaje isto
Nedirnuto, mirišljavo
I čisto
1981.
***
Poezija ti je vrhunska..
Vidim da shvacas sto je Srodna Dusa..
Ja pisem samo na Engleskom (jer mi je lakse)
Mozes posjetit moj site (gore navedeni) ako zelis
Namaste,
Vesna